Aktualno

Pastoralni listić Hrvatske katolićke zajednice Offenbach am Main - Studeni 2020.

    

Pastoralni listić Studeni 2020 pdf

UĐITE S HVALAMA NA VRATA NJEGOVA U DVORE NJEGOVE S PJESMAMA !

DRAGI VJERNICI !

ZA SVETU MISU POTREBNO SE PRIJAVITI U ŽUPNI URED:

069-845749 SRIJEDA – PETAK  9.00 do 12.00 i 17. do 19.00

 

 
 

RASPORED NEDJELJNIH SVETIH MISA:

SPRENDLINGEN, ST.LAURENTIUS  U 10.30 SATI   (50 VJERNIKA)

OFFENBACH, ST. JOSEF U 12.00 SATI  (80 VJERNIKA)

OFFENBACH ST. JOSEF U 13.00 SATI   (80 VJERNIKA)

 

SVETE MISE U HAINHAUSENU, RADI MALOG PROSTORA NEĆE BITI DOK SE SITUACIJA NE SMIRI,

ZATO U OFFENBACHU IMAMO DVIJE MISE NA KOJE MOŽEMO PRIMITI VIŠE VJERNIKA.

 

Važne upute za slavlje svetih misa:

 Samo onaj koji se prijavi moći će doći na sv. misu.   Liste prijavljenih moraju se 30 dana čuvati, te u slučaju pojave bolesti u našim krugovima biti će predane nadležnoj zdravstvenoj službi radi testiranja nazočnih na koronavirus.

  • Na ulazu u crkvu biti će redari koji će propuštati prijavljene i dezinficirati ruke.
  • Zabranjeno je okupljanje u grupama ispred crkve prije i poslije svete mise.
  • Potrebno je držati razmak 1,5 m sa svake strane. Članovi obitelji ne trebaju između sebe držati propisani razmak, već od drugih vjernika.
  • Oni koji se prijave za svetu misu u crkvu će doći sa zaštitnom maskom.
  • Maska se nosi za vrijeme cijele svete mise!
  • Svećenik i djelitelji pričesti moraju prije pričesti dezinficirati ruke.
  • Sveta pričest se dijeli samo na ruku!
  • Svi oni koji imaju zdravstvenih problema s disanjem, kihanjem, kašljem i s drugim kroničnim bolestima te starije osobe neka i dalje ostanu u svojim kućama, prate svete mise na televiziji, neka njeguju pučke pobožnosti, posebno molitvu svete krunice u Marijinom mjesecu listopadu i na taj način čuvaju sebe i druge vjernike.

 

Svima želimo obilje zdravlja i Božjega blagoslova!

 

 

 

Papina molitva za duhovnu pričest

Bildergebnis für papa franjoMoj Isuse, vjerujem da si stvarno prisutan u Presvetom oltarskom sakramentu.

Volim te iznad svega i želim te u svojoj duši. Kako Te sada ne mogu sakramentalno primiti,

barem duhovno dođi u moje srce. Kao već pristigloga, grlim Te i ujedinjujem se s Tobom.

Ne dopusti mi da se ikada odvojim od Tebe.

 

Molitva u vremenu širenja bolesti

Preporuča se za svakodnevnu molitvu (pojedinačno ili u obitelji).

Bog te ljubi - Gospodine, želim ruke! Ruke za molitvu,... | Facebook

Svemogući vječni Bože, okrjepo u nevoljama,
potporo u slabostima, od Tebe sva stvorenja primaju život
i dobivaju životnu snagu.

Dolazimo k Tebi, zazivajući Tvoje milosrđe,
jer spoznajemo nestalnost ljudskosti živeći iskustvo širenja bolesti.

Tebi povjeravamo bolesnike i njihove obitelji: udijeli zdravlje njihovu tijelu, duhu i duši.
Svim članovima društva pomozi vršiti povjerene im pozive i zadaće
te jačati duh međusobne solidarnosti.

Podupiri i nadahnjuj liječnike i sve zdravstvene djelatnike u njihovoj službi,
a osobito njegovatelje koji izbliza skrbe za bolesne.

Ti, koji si vrelo svakoga dobra, blagoslovi ljudsku obitelj;
odagnaj od nje svako zlo, a Crkvi i svim kršćanima
daruj nepokolebljivu vjeru.

Ne ostavi nas u kušnjama zaraze koja unosi nesigurnost i nemir.
Svojom nas milošću oslobodi straha, da bismo živjeli u vedrini i radosti,
zahvaljujući Ti obnovljena srca.

U Tebe se, Gospodine, uzdamo i Tebi uzdižemo svoju prošnju,
jer si Ti, dobri Oče, Začetnik života, u zajedništvu s Duhom Svetom
i sa svojim Sinom Isusom Kristom, Liječnikom Duše i tijela,
koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.
Amen.

Blažena Djevice Marijo, Zdravlje bolesnih – moli za nas!
Sveti Josipe, Zaštitniče Crkve i naše domovine – moli za nas!
Sveti Rok, moli za nas!
Blaženi Alojzije Stepinče, moli za nas!

Može se dodati još poneki zaziv svetaca zaštitnika:
župe, zajednice ili onih kojima se obitelj ili pojedinci posebno mole.

(Molitva prilagođena prema Molitvi u vremenu krhkosti, koju je priredio Nacionalni ured za pastoral zdravstva Talijanske biskupske konferencije, 11. ožujka 2020.)

__________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

                                                

Liturgijska godina
 

Liturgijska godina ima svoje zakonitosti, a srž njezina razdoblja sačinjavaju tri ciklusa, unutar kojih se slave dva najveća kršćanska otajstva – Kristovo utjelovljenje i njegovo uskrsnuće, a koja su prožeta svojevrsnim odasima koje nazivamo vrijeme kroz godinu.

Tako liturgijska godina započinje božićnim ciklusom, u kojemu je naglasak na spoznanju i zahvalnosti Bogu Ocu na daru Njegova Sina, koji po svom utjelovljenju postaje nama u svemu jednak, osim u grijehu. Taj božićni ciklus započinje prvom nedjeljom došašća, središte mu je Božić, a završava blagdanom Krštenja Gospodinova. Božiću tako prethode četiri nedjelje došašća, a na njega se nastavlja božićna osmina, kojoj je cilj još nas snažnije uvesti u tajnu Božje namisli da se spusti među nas ljude. U okviru božićnoga ciklusa, osim svetokovine Božića, valja spomenuti još četiri važna blagdana, a to su Sveta Bogorodica MarijaSveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa, zatim Bogojavljenje ili Tri kralja, te Krštenje Gospodinovo, kao zadnji dan sadašnjega računanja božićnoga ciklusa.

Nakon Krštenja Gospodinova slijedi vrijeme kroz godinu, odnosno takvo liturgijsko vrijeme u kojemu uglavnom nema većih blagdana, nego se naglašava uobičajeni vjernički ritam i važnost svakodnevne molitve i svega onoga što pridonosi rastu u vjeri, duhovnosti i pobožnosti. U tom smislu nije to nipošto vrijeme nekakvog “vjerskog odmora”, nego naprotiv vrijeme kada smo pozvani biti ustrajni u svakodnevnom životu i poput Blažene Djevice Marije prebirati u srcu sve što smo čuli i doživjeli slaveći božićno otajstvo koje je liturgijski iza nas i pripremajući se na uskrsno otajstvo koje tek predstoji.

Taj dio vremena kroz godinu nije točno datumski određen, nego će ovisiti s jedne strane o nadnevku kada se slavilo Krštenje Gospodinovo (ono uvijek pada nedjeljom, i to u nedjelju nakon Bogojavljenja), a s druge strane o danu kada će se slaviti Uskrs (Uskrs se slavi također uvijek u nedjelju, i to onu koja pada nakon prvog proljetnoga punoga mjeseca). Nedjelje, kao nosiva liturgijska slavlja toga razdoblja, nosit će nazive Prva nedjelja kroz godinu, Druga nedjelja kroz godinu, Treća nedjelja kroz godinu itd., do Pete, Šeste, Sedme ili Osme, što će upravo ovisiti o tome koliko vremena predstoji do početka uskrsnoga ciklusa, tj. do Čiste srijede ili Pepelnice.

Do Drugoga vatikanskoga sabora navedeno vrijeme kroz godinu još je kraće trajalo, budući da je božićni ciklus bio produžen sve do blagdana Prikazanja Gospodinova u Hramu ili Svijećnice, koji se slavi 2. veljače. S obzirom na sadašnje skraćenje božićnoga ciklusa, može se uočiti kako je u ranijim vremenima to razdoblje uglavnom bilo rezervirano za blagoslove kuća i obitelji, te je u tom smislu predstavljalo jedan značajan pastoralni element kojemu se danas uvelike izmijenio smisao. Ipak, s druge strane, danas se uočava važnost i vrijednost odaha liturgijskoga vremena kroz godinu, koji sada jasnije razdjeljuje božićni i uskrsni ciklus te time ne dozvoljava da se jednostavno jedno otajstvo utopi u drugo i tako umanji uočljivost njihove međusobne i različitosti i povezanosti.

S obzirom, naime, da je to vrijeme kroz godinu vrijeme svojevrsnoga odaha i prebiranja otajstava koja su vremenski ostala iza, te svojevrsnoga zamaha i pripreme na uskrsno otajstvo, odnosno uranjanje u Kristovu muku, njegovu smrt i zahvalnost na daru uskrsnuća, razumljivo je da se ta svakodnevna uobičajena ljepota življenja vjere i naizvan pokazuje, a vidljiva je prije svega po zelenoj liturgijskoj boji i njezinoj simbolici.

Nakon tih nekoliko nedjelja kroz godinu, a koje čine tek prvi dio toga ciklusa, slijedit će uskrsni ciklus, koji započinje korizmom, točnije Čistom srijedom ili Pepelnicom, i traje četrdeset dana, a predstavlja pokorničku pripremu za sveta otajstva koja će se slaviti u Svetom Trodnevlju, s posebnim naglaskom na Vazmenom bdjenju i Uskrsu, te se nastavlja vazmenom osminom, kao povlaštenim vremenom produbljenja slavlja Kristova uskrsnuća, i zaokružuje se, nakon sedam vazmenih nedjelja, svetkovinom Duhova.

Nakon završetka uskrsnoga ciklusa ponovno će uslijediti vrijeme kroz godinu, koje će se naizvan opet obilježiti zelenom liturgijskom bojom, a nedjelje će se nastaviti nazivati po brojevima koji slijede, počevši od Devete (ili već kako ispadne s obzirom na pomične blagdane) do Trideset i treće nedjelje kroz godinu. Točnije, taj drugi dio liturgijskoga vremena kroz godinu završit će Trideset i četvrtom nedjeljom kroz godinu, koja se naziva Nedjelja Krista Kralja, kako bi se na takav način i liturgijski naznačilo da je Krist jedini naš Kralj, Kralj cijeloga svijeta i svega stvorenoga.

Važniji blagdani toga drugoga dijela, pouskrsnoga vremena kroz godinu su Presveto Trojstvo, Tijelovo, Preobraženje GospodinovoUznesenje Blažene Djevice Marije na neboUzvišenje svetoga Križa, Svi sveti, Dušni dan i drugi. Smisao drugoga dijela vremena kroz godinu također je zrenje u vjeri i prikupljanje duhovnih plodova, onih koji se sada nadahnjuju na proteklom uskrsnom i predstojećem božićnom ciklusu, imajući u vidu i važnost i značenje navedenih blagdana, napose poslanja i djelovanja Duha Svetoga, pa je stoga i razumljivo što će neki ovaj dio liturgijske godine kadšto nazivati i duhovski ciklus.

Ovdje valja napomenuti kako je u svakodnevnom govoru uobičajeno različite stupnjeve liturgijskih slavlja nazivati jednostavno blagdanima, no ukoliko se želi biti precizan, dobro je uočiti njihovu gradaciju. Tako možemo govoriti o svetkovinama, blagdanima, spomendanima i svagdanima. Svetkovine su najvažnija liturgijska slavlja, a to su Uskrs, Božić, Bogojavljenje, Duhovi, Presveto Trojstvo, Tijelovo, Srce Isusovo, Krist Kralj, Blagovijest, Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije, Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo, Svi sveti, Sveti Josip, Sveti Petar i Pavao, Sveti Ivan Krstitelj, zatim vlastite svetkovine, odnosno svetkovine zaštitnika mjesta, svetkovine posvete i godišnjice posvete crkve, te svetkovine naslovnika kojima je posvećena crkva.

Blagdani su Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa, Krštenje Gospodinovo, Prikazanje Gospodinovo u Hramu, Preobraženje Gospodinovo, blagdani Blažene Djevice Marije i drugih svetaca u liturgijskom kalendaru, te vlastiti blagdani, odnosno blagdani zaštitnika biskupije, nekog kraja ili cijeloga naroda.

Spomendani su ona slavlja koja su u liturgijskom kalendaru naznačena kao spomen, a najčešće se odnose na slavlje nekoga svetca, te ona liturgijska slavlja koja se odnose na vlastiti spomendan mjesne Crkve. Svagdani su pak obični dani u tjednu u kojima nema nikakvoga posebnoga spomena, ali u praksi može značiti kako se npr. u jednoj župi na naznačeni dan slavi spomendan nekoga svetca, a u drugoj je to, gdje takva tradicija nije uobičajena, riječ o svagdanu.

S obzirom na sve rečeno o liturgijskom vremenu kroz godinu, valja još jednom istaknuti kako to nije beznačajno razdoblje, niti razdoblje koje bi nas na bilo koji način nukalo na popuštanje u duhovnosti i pobožnosti, posebno ne eventualnim zanemarivanjem nedjeljne svete mise, nego je to vrijeme kada smo pozvani donositi posebne plodove nadahnjujući se kako na onim otajstvima koja smo ranije slavili, tako i na onima koja nam predstoje, a imajući u vidu skladnost cijele liturgijske godine i skladnost cjelokupnoga Božjega objavljivanja čovjeku. Drugim riječima, cijela nas liturgijska godina, pa tako i vrijeme kroz godinu, stalno nukaju na razvijanje zahvalnosti Bogu na svim darovima kojima nas obasiplje, tako da se svaki naš dan pretvori u neprestano klicanje: Slava Bogu na visini, a mir ljudima, miljenicima njegovim!

www.vjeraidjela.com

___________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

 

KRUNICA

 

1. „Krunica je najljepša i najbogatija milostima od svih molitvi; to je molitva koja najviše dira Srce Majke Božje … i ako želite da mir prevlada u vašim domovima onda molite obiteljsku krunicu.“ Papa sveti Pio X.
2. „Idite prema Gospi. Ljubite je! Uvijek molite krunicu. Izmolite je dobro. Molite je što češće možete. Budite duše molitve. Nikada se ne umarajte od molitve, ona vam je najpotrebnija. Molitva potresa Božje srce, po njoj dobivate potrebne milosti.“ Sveti otac Pio iz Pietrelcine
3. „Uvijek ostavljaš krunicu za kasnije i na kraju je ne izmoliš jer si pospan. Ako nema drugog vremena, onda je izmoli kada si na ulici a da te nitko ne opazi. Ona će ti pomoći da se nađeš u Božjoj prisutnosti.“ Sveti Josemaria Escriva
4. „Od svih pobožnosti koje priznaje Crkva, ni jedno nije tako omiljeno zbog tolikih čuda kao pobožnost Presvetog Ružarija.“ Papa Pio IX.
5. Krunica je moćno oruđe za progon demona i zaštitu od grijeha … Ako želite mir u svojim srcima, u svojim domovima, u svojoj zemlji, okupite se svake večeri i izmolite krunicu. Neka ne prođe ni jedan dan bez molitve krunice, bez obzira na brige i poslove koji vas terete.“ Papa blaženi Pio IX.
6. „Jednoga dana putem krunice i škapulara Gospa će spasiti svijet.“ Sveti Dominik
7. „Najveći način moljenje jest molitva krunice“. Sveti Franjo Saleški
8. „Krunica je knjiga za slijepe, gdje duša vidi i tu se odigrava najveća drama o ljubavi koju je svijet ikada upoznao; to je knjiga za jednostavne, koja im pokazuje sve tajne i znanja koja pružaju veće zadovoljstvo nego obrazovanje običnih ljudi; to je knjiga onih starijih, čije se oči zatvaraju nad sjenama ovog svijeta a otvaraju u cijelosti za onaj dolazeći. Njezina moć se ne može opisati.“ Nadbiskup Fulton Sheen
9. „Krunica je najizvrsnija molitva i najefikasniji način za postizanje vječnoga života. Ona je lijek za sva zla i korijen svih naših blagoslova. Ne postoji izvrsniji način molitve.“ Papa Leon XIII.
10. „Nitko ne može živjeti konstantno u grijehu a istodobno moliti krunicu. Ili će odustati od grijeha ili će odustati od krunice.“ Biskup Hugh Doyle

Izvor: Ignitum Today

Preuzeto iz www.bitno.net

 

PRVI PETAK - Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu

Sv. ispovijed u prostorijama HKZ Offenbach (Marienstr. 38) od 18.00 sati, a sv. misa u 19.00 sati.

 

OBEĆANJA SRCA ISUSOVA

Više: https://www.bitno.net/vjera/duhovnost/12-obecanja-srca-isusova/

1. Dat ću im sve milosti koje su im potrebne u njihovu staležu.
2. Unijet ću mir u njihove obitelji.
3. Tješit ću ih u svim njihovim patnjama.
4. Bit ću im sigurno utočište za života, a osobito na času smrti.
5. Izlit ću obilje blagoslova na sve njihove pothvate.
6. Grješnici će naći u mome Srcu izvor i beskrajno more milosrđa.
7. Mlake će duše postati revne.
8. Revne će se duše uzdići do velike savršenosti.
9. Blagoslovit ću i kuće gdje bude izložena i čašćena slika moga Presvetog Srca.
10. Svećenicima ću dati dar da taknu i najtvrdokornija srca.
11. Imena onih koji budu širili ovu pobožnost bit će upisana u mome Srcu i neće se nikada izbrisati.
12. Svima koji se budu pričestili na prvi petak tijekom devet mjeseci uzastopce obećavam milost pokore na samrti: oni neće umrijeti u mojoj nemilosti ni bez sakramenata. Moje će im Srce biti sigurno utočište u posljednjemu času.

 

 

 

 

Duhovnost

KRIŽNI PUT

„Križu sveti, stablo svako zavidi ti čarni sjaj;
s takvim lišćem, cvijetom, plodom nikoji ga nema gaj…“

Križ je središnji simbol kršćanstva. Cjelokupna kršćanska simbolika izvire iz „znaka“ križa. Kršćanski govor o križu govor je o kršćanskom Bogu koji je iz prevelike ljubavi prema čovjeku pošao na križ. Stoga je znamenovanje križem jedno od osnovnih simbola koje koristimo posvješćujući si time pripadnost Kristu. Usprkos činjenici da o križu govorimo kao o znaku koji nas određuje,  jer je neprestano prisutan među nama, većini je taj znak samo formalnost.

Ponekad je poput „znaka bez značenja“ jer ga nalazimo i tamo gdje je njegovo pravo značenje izgubilo smisao, pa je za neke još samo zgodan ukras u automobilu, provokativna tetovaža na tijelu, ili ukras na odjeći. Često se znamenujemo znakom križa, a da se pri tome ništa u nama ne mijenja.  Počeli smo svakodnevno koristiti  križ kao beznačajni znak, poput neke loše navike.

A križ nije samo znak. On je znak onima koji su izvan zajednice vjernika. U zajednici vjernika on bi trebao biti  više od znaka. Takvom neosviještenom korištenju kršćanske svetinje pogodovalo je sekularno društvo koje se, s jedne strane, obilježava Kristovim križem, a s druge mu taj znak ništa ne znači.

Iz svega rečenoga postaje jasno da je znak križa prvo znak vjere i ljubavi, a potom  i nasljedovanja Isusa Krista. Stoga, nositi križ trebao bi samo kršćanin koji osjeća strahopoštovanje pred Bogom raspetim, pa u vjeri u toga Boga nosi znak na kojemu je njegov Bog umro za njega.

Novi zavjet je obilježen Isusovim govorom o križu. Isus, navješćujući spasenje, govori okupljenima oko sebe: „Hoće li tko za mnom, neka zaniječe samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“ (Mk 8,34). Isusov poziv na uzimanje križa i nasljedovanje, poziva sve nas da neprestano budemo sudionici križnoga puta kojemu je odredište Golgota. Uzimanje križa je svakodnevna odluka, jer „tko ne nosi križa, i ne ide za mnom ne može biti moj učenik“, i „nije mene dostojan“, govori Gospodin.

Govor o križu uvijek uključuje ne samo sud o vlastitom kršćanskom životu, nego ga potpuno pogađa, jer križ je pred nas stavljen kao „zahtjev“. Ako se netko želi udaljiti od zahtjeva križa, kao što se često može primijetiti u našim crkvenim zajednicama, tada i njegov kršćanski  život postaje upitan. Kršćanin koji hodi ovim svijetom s križem Isusa Krista već hoda Kristovim križnim putem.

A križ nije razumljiv bez križnoga puta i njegovih postaja. One nas uvode u Kristov nutarnji život. Tijekom slavlja Kristova križnog puta kroz četrnaest postaja razmatramo Kristovu muku koja je počela kada su ga osudili na smrt a trajala je do trenutka polaganja njegova mrtva tijela u grob. Korizmeno vrijeme obasjava misterij križa koji je za nas kršćane mjesto Božje proslave.

Pobožnost križnog puta počela je još u srednjem vijeku kada su hodočasnici u Svetoj zemlji obilazili mjesta Isusove muke i stradanja, pa su na povratku tu pobožnost proširili po cijelom svijetu.

 

(Preuzeto: www.vjeraidjela.com)

 

 

 

MISLI BL. ALOJZIJA STEPINCA

  1. Kad vam otmu sve, ostat će vam dvije ruke; sklopite ih na molitvu, pa ćete tada biti najjači!

  2. Ne treba nam toliko učenih glava koliko poštenih.

  3. Protuslovlje je vjerovati u Boga i biti pesimist.

  4. Nema važnije zadaće u životu pojedinca negoli vlastita duhovna izgradnja.

  5. Sloboda bez poštivanja Božjeg zakona i njegova vršenja u potpunosti, bila bi pusta fikcija.

  6. Ništa me neće prisiliti da prestanem ljubiti pravdu, ništa me neće prisiliti da prestanem mrziti nepravdu, a u ljubavi prema svome narodu ne dam se ni od koga natkriliti.

  7. Prvo pravilo, ako želimo vidjeti bolje dane u budućnosti, treba iskazivati poštovanje prema Bogu, koje mu pripada, i to u poniznosti: to je jedini put prema miru!

  8. Gore gledaj prema nebu i ne boj se!

  9. Pazite da ostavite sinu za baštinu vjeru! Što mu koriste milijuni ako izgubi vjeru! Naprotiv, ako mu ništa drugo ne ostavite, nego samo vjeru bit će sretan!

  10. Ili smo katolici, ili nismo. Ako jesmo, tada se naša vjera mora očitovati na svim područjima našega života. Ne možemo biti katolici u crkvi, a na ulici živjeti po instinktu osobnog raspoloženja.

 
Iz Prve Ivanove poslanice
 
 
Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše. Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena. Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao.  I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta.