Ispovijed (Pomirenje)
Isus nas poziva na obraćenje. Taj poziv je bitna sastojnica navještaja o Kraljevstvu Božjem:“Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ (Mk 1,15) Svima nam je potrebno ''obraćenje'', praštanje i pomirenje jer smo svjesni da su snage zla i grijeha u nama i među nama često jače od dobra i vjernosti na koje smo pozvani. Potrebno je da se neprestano ''obraćamo'' te da stalno napredujemo na putu istinskog pomirenja s Bogom, jednih s drugima i sa sobom.
Isus je opraštao grijehe i svoju je moć opraštanja i spašavanja potvrđivao čudesnim znakovima (ozdravljenjima). Svoje je apostole poslao da naviještaju obraćenje za oproštenje grijeha. Na sam dan Uskrsnuća, uvečer, Gospodin se ukaza apostolima i reče im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im“ (Iv 20,22-23).
Ustanovio je euharistijsku žrtvu na ''otpuštenje grijeha'' da bismo u njoj otajstveno sudjelovali u njegovoj smrti i uskrsnuću za naše ''opravdanje, iskupljenje''. Svoju službu pomirenja ljudi s Bogom Isus danas ostvaruje u svojoj Crkvi: apostolima i njihovim nasljednicima dao je vlast opraštati grijehe, a Petru i njegovim nasljednicima simbolički je predao ''ključeve kraljevstva nebeskoga''.
Od svoga početka, od prvih Duhova, Crkva propovijeda obraćenje za oproštenje grijeha. Krštenjem, potvrdom i euharistijom izvršava temeljno pomirenje ljudi s Bogom. A ni onima koji su već kršteni nikada ne prestaje propovijedati obraćenje i pokoru; i onima koji su sagriješili poslije krštenja, vlašću koju je primila od Krista, podjeljuje sakrament pomirenja.
Ispovijed je potrebna svima koji su teško sagriješili poslije krštenja. No dobro je da slavimo i primamo taj sakrament i onda kad nismo svjesni teškoga grijeha jer time pokazujemo iskrenost i istinitost našeg nastojanja da neprestano napredujemo na putu obraćenja i pomirenja koje nam Bog nudi i dariva.
Sakrament pokore sastoji se od triju pokornikovih čina i od svećenikova odriješenja. Pokornikovi čini su: kajanje, ispovijed grijeha i odluka da će izvršiti pokoru, zadovoljštinu za grijehe.
Duhovni učinci sakramenta Pokore jesu:
- pomirenje s Bogom
- otpuštenje vječne kazne zaslužene smrtnim grijesima
- otpuštenje, barem djelomično, vremenitih kazni kao posljedica grijeha
- mir i spokoj savijesti, te duhovna utjeha
- povećanje duhovnih snaga za kršćansku borbu.
( Po katekizmu Katoličke crkve)